Kao što nam je dobro poznato iz psihologije komunikacije, lično ime jedna od najbitnijih, “najmagičnijih” reči za većinu ljudi, te je poželjno da u razgovoru sa našim sagovornicima ponekada spomenemo njihovo ime. Pogledajte kako savladati pamćenje imena sagovornika.

Na žalost, takođe je činjenica da većina ljudi ima problem kako zapamtiti nečije ime pri prvom susretu i upoznavanju sa ljudima, jer kod većine se dešava da kada čuju nečije ime, kroz par sekundi ga već zaborave, te kasnije bivaju u problemu da li će se i kako moći obratiti toj osobi kada je drugi put vide ili pak u istom početnom razgovorua.

Da vam se to više ne bi dešavalo i da za sva vremena rešite taj problem, odnosno da zaista naučite kako da pamtite imena i pri tome naravno omogućite sebi da budete prijatan i dobar sagovornik svima koji sa vama komuniciraju – upoznajte se sa sledećih šest tehnika za pamćenje ličnih imena. Naravno neko će lakše koristiti jednu tehniku, neko drugu, a moguće je koristiti više ovih tehnika odjednom, što zapravo i predlažem, jer se kombinacijom ovih tehnika postižu najbolji rezultati.

Za početak da vidimo zbog čega mi zapravo uopšte ne pamtimo nečije ime kada se upoznajemo sa nekim? Kako  upoznavanje obično izgleda, kod većine nas? Prilazimo nekome u susret, rukujemo se i izgovaramo naše ime. Govorimo, na primer: „Ja sam Boris“, dok obično u istom tom trenutku druga osoba izgovara svoje ime. Time samo postižemo da niko nikoga zapravo nije svesno ni čuo.

Prva tehnika za pamćenje imena podrazumeva da prvenstveno morate da obratite pažnju na to što vaš sagovornik izgovara. Dakle, vi treba da zaista čujete kako je on izgovorio svoje ime. U slučaju da se desi da ne čujete, zbog buke, nerazgovetnog govora i slično, zamolite vašeg sagovornika da ponovi svoje ime. Slobodno kažite: „Oprostite, nisam dobro čuo, hoćete molim vas ponoviti vaše ime“.Svako će rado da ponovi svoje ime iz prostog razloga jer time vidi da ste vi zaista zainteresovani da čujete njegovo ili njeno ime. Slobodno zamolite sagovornika da ponovi svoje ime koliko god je puta potrebno, pogotovo ukoliko je stranac u pitanju, koji ima čudno ime, za naš govor ne toliko razgovetno.

Druga tehnika za pamćenje imena, koju ste prosto i kroz ovu prethnodnu priču mogli da zaključite, jeste da vi naglas ponovite ime vašeg sagovornika. Dakle,  da to prođe kroz, da tako kažemo, vaš govorni aparat. Prosto da postignete nešto što se zove muscle memory, znači pamćenje mišića kako izgovara nečije ime. Treba da osetite kako zvuči izgovoriti nečije ime.

Treća tehnikaautomatski stvorite asocijaciju na to ime sa drugom osobom istog imena. Recimo povezivanjem like te osobe sa kojom se upoznajete sa nekim iz vašeg što bližeg okruženja koji ima isto takvo ime. Primera radi meni kada neko kaže da se zove Dragan, ja bih odmah napravio asocijaciju: “Aha, super, moj rođeni brat je Dragan, dobro dakle on ima ime kao moj rođeni brat”. Nemoguće je zaboraviti tako upamćeno ime.

Četvrta tehnika  za pamćenje imena jeste da napravite opet asocijaciju, ali sada ne sa osobom nego ili sa predmetom ili sa situacijom, sa nekom akcijom, sa nekim radom, dakle u suštini sa slikom. Dakle, vise ne pravite asocijaciju sa tuđim imenom kao prethodni put, nego sa slikom. Kakvom slikom? Primera radi ime Bojan. Šta bi bila prva asocijacija, prva slika na ime Bojan? Šta Bojan radi? U mojoj glavi to je osoba koja drži neku četku ili bojice u ruci i boji. Boji platno, boji zid, papir, boji nešto. To je asocijacija na nešto što se dešava “tog momenta”, dakle na neku akciju, na sliku te osobe. Čim ga sretnem na ulici, tog nekog Bojana, već sa 20 metara razmišljajući kako li se onaj zove, setim se, aha, to je onaj što boji, pa Bojan naravno.  Kada pravimo asocijaciju sa slikom onda je poželjno da pravimo u suštini što “luđu” asocijaciju, da ne bude nešto uobičajeno što svako radi. Napravite asocijaciju sa nečim što izgleda šašavo.

Peta tehnika za pamćenje imena je igra rečima na neki način. Recimo stvaranje rime sa imenom. Svako od vas ko je gledao onaj stari film “Otac na službenom putu”, može da se seti scene iz filma gde stariji brat zafrkava mlađeg brata koji se zove Malik, i sad ga onda zeza, izvinite na bukvalnom prenošenju reči iz filma, govoreći mu: “Malik, Malik, na govno si ga nalik”. To je upravo način kako ne možete nikada da zaboravite nečije ime, kroz neku rimu. Ne mora biti ružna. Zapravo što luđa rima to je bolji način da se to ime zapamti. Mnogo lakše pamtimo pesmu koja je prilično dugačka, jer ima stihove, nego što možemo da zapamtimo pasus iz neke knjige, zar ne?

I na kraju imamo šestu tehniku koja zapravo i nije zasebna tehnika. Ako se ipak desilo da ste na kraju zaboravili nečije ime, kako da ponovo dođete do mogućnosti da da ponovo uradite ovih prethodnih  pet tehnika – to je da tu osobu čije ste ime zaboravili upoznajete sa nekom drugom osobom. Dakle u tom trenutku šta se dešava – pa te osobe koje se ne poznaju će izgovarati njihova imena. U trenutku kada se osoba čije ime želite da upamtite upoznaje sa vašim poznanikom i pri tome ponovo izgovara svoje ime, vi krećete proces ispočetka. Naprosto dobijate priliku da iznova upotrebite gore navedene tehnike za pamćenje imenâ.

I zapamtite da je ime najvažnija reč na svetu za svakog pojedinca. Stoga je apsolutno u svim razgovorima, bili oni privatni ili poslovni, od ključnog značaja da znate ime vašeg sagovornika.

Pogledajte malo detaljniji video na ovu temu:

Srdačan pozdrav,
Boris Teodosijević

Tekst napisan za potrebe portala Ekonomski.net