Nažalost, mnogi od vas će se prepoznati u ovom tekstu. Naime, mnogi ljudi rade u veoma lošim radnim sredinama, u kolektivima gde im je prosto mučno otići na posao. Kada vam ujutru zazvoni budilnik, osećate se kao da idete na giljotinu, a ne na posao i najradije biste ostali da spavate u krevetu. A kada ste na poslu, onda samo gledate na sat i čekate da odete kući jer vam je dosta svega, dosta vam je ljudi oko vas, dosta vam je šefova, dosta vam je radnog mesta.

E sad, zbog čega je to tako? Uglavnom je tako zbog loših ljudi. Najmanje je problem posao kao takav. Kad imate tehnički lošije uslove, ili sličnoo, to se da prevazići. Da li imamo dobre rukavice, ili zaštitno odelo, ili računar, ili šta god, to sve nije toliko bitno, koliko je bitno sa kakvim ljudima radimo. Najčešće, to je uvek tako u velikim kolektivima, imate dvoje, troje, petoro ljudi koji su, prosto, toksični i prave tu sredinu negativnom i gde vam je jednostavno teško da radite među takvim ljudima.

No, hajde da vidimo šta možemo da uradimo da bi prosto poboljšali svoju situaciju. S tim da odmah u startu kažem – neće sve mogućnosti da „pale“. Dakle, možete da probate sve od ovoga i nešto će više delovati, nešto manje, ali ako ne uradite ništa, jednostavno nema kraja tom lošem osećanju.

Dakle, šta možemo da radimo?

Okružite se pozitivnim ljudima
Prvenstveno, koliko je god moguće, na poslu se okružite pozitivnim ljudima. Jer, teško je verovatno da su apsolutno svi u kolektivu negativni. Verovatno ima nekih klika, grupica koje ogovaraju jedni druge, koji ratuju jedni protiv drugih itd. Vi nađite neke osobe koje ne pripadaju nijednoj od tih klika. Nađite neku osobu, makar to bila i jedna jedina osoba, sa kojom možete da razgovarate, koja je na vašem intelektualnom nivou ili imate slična interesovanja ili, prosto, ne volite tračarenja, gluposti, spletkarenja i sve ostalo što se dešava na poslu.

Okružite se takvim ljudima da biste eliminisali one druge. Ali naravno, to možda nije uvek moguće. Pogotovo ako radite u kancelarijama gde imate dvoje ljudi, vi ste treći i ono dvoje je užasno. Ili kada je mnogo ljudi okolo, a fizički vama najbliži su oni negativni. „Šta onda da radim, pobogu… Ne mogu stalno da šetam, da pravim pauze da bih se našao sa onim pozitivnim ljudima.“

Izbegavajte negativne ljude
U takvim slučajevima gledajte da izbegavate te negativne ljude. Kako da ih izbegavate? Da ne ulazite s njima u razgovore, u konflikte bilo koje vrste, da ne idete s njima na pauze. Osamite se ako treba. Ne zavisi vam u životu ništa ako nemate prijatelja na poslu. Što moram da imam prijatelja na poslu? Mogu da imam prijatelja kući. Dakle, izbegavajte ih koliko je to god moguće.

Budite pozitivan primer
Budite pozitivan primer drugima, jer, na kraju krajeva, često jeste slučaj i tačna je ona izreka „S kim si, takav si“ –  ljudi polako poprimaju osobine drugih, kada mnogo vremena provode jedni sa drugima. Recimo, kada se dvoje, troje, petoro druži intenzivno i stalno, oni postaju prilično slični, isto govore, isto se ponašaju isto gestikuliraju… Jednostavno to kopiranje je nešto što se prirodno prenosi bez da pokušavate. Dakle, vi budite pozitivan i dobar primer kako se treba ponašati na poslu, kako ne treba ogovarati, kako ne treba spletkariti ne bi li ovi drugi to od vas prihvatili i oni postali takvi.

U redu, odmah ćete mi reći: „Pa to je nemoguće, radim sa takvim i takvim, nikada on neće postati pozitivan!“ Vrlo verovatno… Jer ti takvi ljudi najčešće nisu svesni i neće čak ni da prepoznaju vaš pozitivan primer, ali vredi pokušati. Dakle, pokušajte to.

Pohvalite njihove pozitivne osobine
Vrlo interesantna stavka, kako biste preokrenuli um tih negativnih ljudi, a to je da pohvalite njihove pozitivne osobine. Dakle, ono nešto što je njihov kvalitet. Nešto dobro što su uradili na poslu. Vi pohvalite osobu i ta osoba automatski vas gleda malo drugačijim očima. I automatski makar ne želi da vas uvredi ili da o vama negativno priča okolo, jer voli tu pohvalu koju ste joj dali i nada se da će tih pohvala biti još. I kada tako uradite sa dvoje, troje ljudi, makar te najbliže okoline, već vam je bolje, lepše raditi u takvoj atmosferi.

Pretpostavka je majka svih zajeba
Moram da se izrazim malo ružno, ali to je jedini način da se to pravilno kaže, a to je – pretpostavka je majka svih zajeba, zaista. Kad god pretpostavite nešto, najverovatnije ćete se zeznuti, iz najprostijeg razloga zato što ne možete da budete sigurni odakle nešto dolazi. Šta je razlog zašto se neki ljudi ponašaju na ovakav ili onakav način, zbog čega pričaju ovo ili ono. Nemojte da pretpostavite, pitajte. Ako uopšte možete da uđete u normalan razgovor sa njima. Ako ne možete, makar samo nemojte da pretpostavljate. Posmatrajte stvari – takve su, kakve su… Radite nešto drugo. A to nešto drugo je sledeća stavka:

Pokušajte da razumete kolege
Pokušajte da ih razumete. Nasuprot onoga da pretpostavite šta je u njihovoj glavi, vi zaista aktivno pokušajte da ih razumete. U kom smislu? Možda oni zaista imaju nekih problema. Primera radi, imaju kući velikih problema, možda se osećaju nesigurno na samom poslu, pa spletkare zbog toga, možda su loši radnici, možda će oni da dobiju otkaz, pa onda bolje da šefu sufliraju nešto da biste vi dobili otkaz… Svašta je moguće. Ne mora čak ni da bude nekada negativan razlog. Može da bude neka njihova loša životna priča koju nemaju kako da ispolje i da izleče, nego na tako negativan način jer se plaše da priđu nekome i porazgovaraju otvoreno.

Kada ih razumete, onda pokušajte sa njima da komunicirate, da nešto popravite. Ako ne možete, pazite, ne očekujem od vas da budete tamo rame za plakanje i da budete neki psiholozi ili tako nešto. Čak ne savetujem ni da se previše trošite, zaista. Nemojte se previše trošiti u pokušajima da ljude napravite boljima ili tako nešto. To ne ide.

Kontrolišite sopstvene emocije
Kada se već dešavaju te negativne stvari koje vi primetite ili koje su možda upućene direktno ka vama –  kontrolišite sopstvene emocije. Dakle, veoma je važno da kontrolišete sopstvene emocije da ne ispoljavate neki bes ili štagod, da ne poludite, da ne zavrištite na kolege, da ne gađate pepeljarom nikoga. Dobićete otkaz zbog toga, baš bezveze. Oni su vas isprovocirali – to im je i bio cilj. Kontolišite emocije, pravite se kao da vas baš briga i da vam ništa ne smeta. Sem ako su neke prevelike provokacije, ali tada pročitajte drugi tekst – Kako reagovati na provokacije i uvrede.

Ne pričajte o svojim privatnim stvarima
Ne pričajte o svojim privatnim stvarima na poslu. Dakle, kuću ostavite kući i ne nosite je na posao, nikada. Porodicu pogotovo. Ništa porodično, ništa privatno, ništa lično ne pričajte na poslu. Vaše kolege koje rade sa vama ne moraju o vama da znaju ništa. Oni ne moraju da znaju čak ni vašu kućnu adresu, bilo šta. Zašto bi to trebali da znaju? Možda će vam reći: „Jao, kakav si ti, mi ti sve kažemo, a ti nam ne kažeš ništa.“ Pa šta? Neka oni pričaju, vi nemojte. Zato što ako to činite, dajete im oružje, dajete im municiju da napadnu vas ili da stvore neku priču o vama (neistinitu ili istinitu, svejedno je), da to proširuju okolo i da vam naude na takav način. Čak i da im nije bio cilj da vam naude, ali dovoljno je da pričaju o vašim privatnim stvarima i da se vi pitate: „Alo brate mili, ja ti ispričao nešto svoje, a ti proširio po čitavoj firmi, čemu to?“ Dakle, nemojte pričati o tim stvarima.

Kad napustite radno mesto, posao ostavljajte iza sebe
Nemojte kući da nosite posao. To je vrlo veliki problem koji često pravite svojoj porodici, svojim muževima, suprugama. Nemojte da nosite probleme sa posla kući. Ukoliko je moguće, nemojte ni da nosite posao kući – u smislu da kući nešto radite, završavate papite, šta već. Sve što se dešava na poslu, ostaje na poslu, kao ona prethodna – ono što je u kući, ne nosi se na posao.

Zato što vam ne treba da vaše privatno vreme zagadite onim lošim stvarima koje se dešavaju na poslu. Onda ćete tako zagađeni da provedete čitav dan i probuditi se sutra ujutru i dalje zagađeni, te odlaziti na posao sa još većim zagađenjem.

Postavite pozitivne slike ili izreke oko svog stola
Šta ako sve ove pripremne radnje ne funkcionišu baš previše, šta možete da radite? Možete da postavite na vašem radnom stolu ili na najbližoj okolini, neke pozitivne slike. Ili možda isečke, izreke ili tako nešto. Nešto što će vam davati pozitivnu energiju.

Zamislite da radite u nekom gadnom okruženju, a ispred vas imate slike neke prirode, planine, potoka, cveća, životinja, mačića, kučića ili ko zna čega. Dovoljno je da samo bacite pogled na te mačiće i da vam to stvori osmeh na licu. To  je pilula za vaše bolje osećanje. Kolege počnu neku priču, galamu i svađu i ko zna šta, vama se već oči prevrću… Šta možete da radite? Pa samo bacite pogled na finu sličicu, bar će vam to malo ublažiti efekat te ružne radne sredine.

Slušalice u uši i slušajte muziku
Ako je ikako moguće slušalice u uši i pusti najomiljeniju opuštajuću muziku i radi svoj posao. Ako je moguće – naravno, negde vam to neće dozvoliti. Oni nek rade šta hoće, to je njihova stvar, baš vas briga za to.

Ali, postoji mogućnost da čak ni to nije dovoljno. Ma koliko vi da pojačate zvuk, oni mogu da budu glasniji.

Otvoreno kažite kolegama da se utišaju
Kolege mogu da se svađaju, da reže jedni na druge… E onda izvadite te slušalice, okrenite se prema kolegama i otvoreno kažite da se utišaju – „Je l’ može to malo tiše, ljudi, ovde se radi…“ Da li će to pomoći? Hm, oni koji su kidisali do tog momenta jedni na druge, vrlo je moguće da će se tog momenta zajedno okrenuti ka vama i kidisati na vas. Ali tad morate da držite svoj stav, da budete čvrsti, da ih pogledate i da im jasno date doznanja da to tako više ne može. Oni mogu da pitaju: „Pa dobro, šta, šta ćeš da uradiš? – „Otići ću šefu, otići ću direktoru, otići ću bilo kome, dosta je više s tim!“ Jer ako ćutite, od ćutanja nema ništa. Ovo možda upali, možda ne upali, zavisi s kim imate posla.

Ako sve to ne vredi, kako da pobegnemo odatle?

Unapredite veštine, da biste dobili unapređenje
Učite veštine, znanja, sve oko tog posla. Zašto? Pa ne biste li dobili neko unapređenje. Šta najverovatnije podrazumeva unapređenje? Podrazumeva fizičko izmeštanje iz te trenutne radne sredine u neku drugu. Iz tog prostora u neku drugu kancelariju, neki drugi sprat, neku drugu oblast vaše firme. Dakle, prosto, da se sklonite odatle.

To ne garantuje da na višem nivou neće biti ogovaranja i takvih stvari. Ako se sve ovo, na primer, dešavalo na nivou zaposlenih, onih običnih, pa ste vi prešli u menadžment, to vam ne garantuje da tamo neće biti takvih stvari, ali što je viši nivo, toga je manje. Ili je to suptilnije, nije odvratno kao što zna da bude na običnim najnižim radnim mestima.

Tražite drugi posao
Ljudi moji, ako ništa od ovoga ne funkcioniše, jednostavno – tražite drugi posao. Tražite drugo rešenje. Naravno, krajnje je važno da dok tražite drugi posao o tome nikada ne govorite vašim kolegama. Ni slučajno im nemojte spomenuti da vi tražite drugi posao. To može da izazove veliki kontraefekat. Da oni tog momenta napadnu na vas. Ne možda na vas direktno, nego da odu šefu i da pričaju: „Evo ga on hoće da ode, daj mu šefe otkaz…“ i onda zaista dobijete otkaz pre vremena – pre nego što ste vi odlučili da date otkaz.

Nije lako, znam da nije lako. Radio sam 15 godina u jednom javnom preduzeću, u relativno većem kolektivu – u firmi je bilo 500 i nešto radnika samo u mom gradu, a u mom najbližem kolektivu po smeni je bilo dvadesetak zaposlenih i još dvadesetak spoljnog kontakta. Od tih dvadesetak ljudi imao sam samo jednu osobu sa kojom sam komunicirao stalno, takođe jedan mlađi kolega s kojim sam mogao na finom nivou da razgovaram. Sve ostalo je bilo isključivanje i zanemarivanje. Gledao sam da u pauzama čitam knjige da ne bih morao da učestvujem u njihovim bezveznim raspravama i koještarijama. Jednostavno, te trač partije me nikada nisu zanimale. I na kraju je i moje rešenje bilo pobeći odatle. Naravno, nije to bio razlog. To je bio usputni efekat moje odluke da se bavim privatnim poslom – to što ne moram više da trpim radne kolektive i sve te stvari koje se dešavaju u radnim kolektivima.

Svi bismo mi voleli da radimo u sredinama koje su fine, pozitivne, dobre. A ono što je najžalosnije – ogroman procenat ljudi radi u sasvim suprotnim sredinama. Uvek se, u gotovo svakoj firmi, nađe od 10 ljudi makar dvoje, troje koji kvare atmosferu. I džaba vas sedmoro dobrih kad su ono troje kao trula jabuka. Jedna trula jabuka u čitavoj korpi jabuka uništi sve jabuke.

Tako da, snađite se na ove načine. U protivnom, put pod noge.

Srdačan pozdrav,
Boris Teodosijević

Takođe pogledajte i video na ovu temu: